Mačja Njuška

utorak, 08.01.2013.

Sbagliato - tutto

Napravila sam pizdariju. U stvari napravila sam pola pizdarije. Ili četvrt, ovisi o kutu gledanja.
No ako gledamo sa strane sa koje je bitno gledati - napravila sam najveću moguću pizdariju.
A nisam.
Samo, u ovom trenutku nije važno što jesam ili što nisam napravila nego je važno što se misli da sam napravila.
Uzalud je moja nedužnost po tom pitanju.

Zajebala sam, da - ali samo zato što sam bila neposlušna. Kao klinka.

Iskreno? Ni u najluđim snovima se nisam mogla nadati da zbog neposlušnosti pada u vodu sav kredibilitet koji sam imala i koji sam dokazivala u zadnje četri godine. Više mi se ništa ne vjeruje.

Ono što me najviše boli u svemu je činjenica da se ja, sad - jer sam bila neposlušna, nemam prava ljutiti što me se optužuje za ono što nisam napravila jer sam napravila ono što jesam. Bila neposlušna - putovala.

Nikad se u životu nisam osjećala lošije. Nikad.

Bravo, Mačja Njuško, bravo.

Za one koji žele znati više:
ne, nisam patetična, samo mi sad fali - mama :(

ponedjeljak, 17.12.2012.

Suočavanje

Malo ima tako odvratnih stvari kao morati pa su zato još stari dinosauri pričali: šta se mora nije teško. Utješna rečenica. I lažna. Pazi ovo.
- trudna si 9 mjeseci i moraš izbaciti bebu iz sebe - mora se, nije teško.
- (lajt varijanta ovog gore) pojela si teglu ljutih feferonki jučer, danas sjediš na wc-u i mantraš si u glavi - mora se, nije teško.
- netko ti je umro, moraš organizirati sprovod i praviti se da je sve ok - mora se, nije teško.
- umorna si kao cijeli šinteraj pasa, naradila si se kao ergela konja ali moraš još ovo odguliti prije nego pomisliš na bilo kakav odmor - mora se, nije teško.
- greškala si, priznaješ si grešku - mora se, nije teško.....

Ja ne volim suočavanje. Hejtam ga totalno. A pazi dodaš samo dva slova i dobiješ - suočajavanje. Makneš dva i imaš očajavanje. Sa slovima se lako da igrati.
Sve do današnjeg dana trudila sam sam se da se igram. Ako bih sebe i opisala (jedna riječ!) sa "pretjerana" svoj bi život opisala kao "igra". Oh, da, sretne li mene, nije neka kompjuterska igrica puna monstruma i negativaca i prepreka i ...ne znam ni ja čega. Moj je život lajt verzija Simsa. Ona sa druženjima, kućnim ljubimcima i...u stvari ne znam kakvih sve Simsa ima. Totalno nezahtjeva verzija.
Winky mi zna reći; da mi je tvoj mozak na jedan dan pa da se odmorim.
Je, Winky...da ti je...
...samo znaš, pazi da taj dan taj tvoj mozak bude dobro anesteziran jer kad nije - onda se moraš nositi sa mojim mislima, mojim čežnjama, mojim očajničkim potrebama, mojim željama, mojim osjećajima, bolovima, frustracijama, mojom sjebanosti, nesigurnosti, tugom...
Ja sam hepi. Skoro cijelo vrijeme. Moj je život savršen.
Uvijek kada zaboravim tko sam.

Za one koji žele znati više
non vorrei altra vita che la mia...

ponedjeljak, 05.11.2012.

Pokušaj

Dugo nisam pisala.
Ne.
Pisala jesam ali sam obrisala prije nego sam stisnula "objavi".

No, dobro, ovo je bio pokušaj - današnja tema koja mi se vrti u glavi je daleko više za neki privatni mail nego za blog.

Tko želi znati više:
google mu je prijatelj

subota, 09.06.2012.

Pokloni

Dnevnik mog vežbanja

Za rođendan, žena mi je uplatila nedelju dana privatnih časova u lokalnom fitnes centru. Iako sam i dalje u odličnoj formi (ostaloj od kada sam bio kapiten šahovskog tima na fakultetu), odlučio sam da isprobam te časove.
Pozvao sam i rezervisao časove kod devojke po imenu Tanja, koja mi reče da ima 26 godina i da je instruktor aerobika i model.
Moja žena je bila veoma srećna zbog inicijative koju sam pokazao... Obe su mi predložile da vodim dnevnik svog vežbanja.

Dan 1: Dan je počeo u 6 ujutru. Bilo je gadno da se ustane, ali je, svakako, vredelo videti Tanju, kako me čeka u klubu. Izgleda kao boginja, sa plavom kosom i blistavim osmehom!
Pokazala mi je mašine i izmerila mi puls nakon 5 minuta na traci. Bila je malo uznemirena zato što mi je puls bio visok, ali mislim da je samo to što stojim pored nje (u onoj odeći) podiglo moj puls za 10!
Uživao sam gledajući njen čas aerobika. Tanja me je ohrabrivala dok sam radio trbušnjake, iako me stomak već boli od uvlačenja, dok sam pričao sa njom.
Ovo će biti odlično!

Dan 2: Trebao mi je celi bokal kafe samo da ustanem i izađem iz kuće, ali sam uspeo. Tanja me je naterala da legnem i dižem tešku, gvozdenu šipku. A onda još stavila tegove na nju, pobogu! Noge su mi bile malo mlohave na traci, ali sam izdržao skoro 2 kilometra.
Njen osmeh mi je dovoljna nagrada. Osećam se sjajno!

Dan 3: Jedini način na koji mogu da operem zube jeste da stavim četkicu na nešto, a onda da pomeram glavu levo-desno. Sasvim sam siguran da sam dobio kilu. Vožnja je prošla OK, pod uslovom da nisam morao da upravljam volanom. Parkirao sam se preko Volksvagena.
Tanja je bila malo nestrpljiva sa mnom i skrenula mi je pažnju da moji krici uznemiravaju druge vežbače.
Zbog trake su me grudi užasno bolele, tako da sam probao steper. Zašto bi neko izmislio nešto što simulira aktivnost, koju je pronalazak lifta učinio potpuno nepotrebnom?!
Tanja kaže da ću zbog redovnog vežbanja živeti duže. Mislim da ne postoji ništa gore.

Dan 4: Tanja me je čekala sa svojim vampirskim zubima i zluradim osmehom. Ne, ne mogu nikako brže da stignem; a i dobro je što kasnim samo pola sata, obzirom da mi je samo toliko trebalo da vežem cipele!
Želela je da dižem tegove. Nema šanse, Tanja! Pa nisam ja glup! Krio sam se u muškom WC-u, sve dok nije poslala Larsa da me traži.
Za kaznu, naterala me je da radim simulaciju veslanja u kajaku. Kajak je potonuo.

Dan 5: Mrzim Tanju više nego što je ikada bilo koje ljudsko biće mrzelo drugo ljudsko biće, u istoriji sveta. Da postoji barem jedan deo mog tela koji me ne boli ekstremno, udario bih je njime.
Mislila je da je dobra ideja da danas radimo na mojim tricepsima. Pa, Tanja, imam novosti za tebe! Ja nemam tricepse! I, osim ako ne želiš udubljenja u podu, nemoj da mi daješ tegove. Odbijam da prihvatim odgovornost za tu štetu... TI si išla u tu sadističku školu - TI si kriva.
Traka me je odbacila unazad i pao sam preko nastavnika hemije, što je užasno bolelo.
Zašto to nije mogao da bude neko mekaniji, na primer nastavnik muzičkog?

Dan 6: Tanja mi je ostavila poruku na sekretarici, pitala se gde sam. Nisam imao snage da uzmem daljinski, pa sam celih 11 sati gledao vremensku prognozu.

Dan 7: I evo ga kraj nedelje. Hvala Bogu da je gotovo. Možda će mi žena sledeći put uplatiti nešto zabavnije; npr. potvrdu za vađenje zubnog živca



---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------....

A, ne, ne, ne....kod mene nije tako.
Rođendan prošao, ja se hvališem sa jednom godinom više i sa hrpetinom pregenijalnih poklona.
Naravno da ću se pohvaliti!

1) bicikl sa trešnjicama i košarom!

Baš sam o takvom maštala. Predivan je i super se voziti na njemu. Moram se samo pri vožnji prestati cerekati jer mi uletavaju mušice u usta.

2) Uokvirena Prezzemolova slika

Nisam bila ni svjesna da je to TO što je falilo mom zidu. Sad je kompletan. Izgleda super i pazi na mene dok spavam.
(uz to je došla i čokolada sa Panna Cottom!)

3) Prezzemolo privjesak (i lančić za njega)

DRVENI!! U istoj pozi kao na tetovaži. Ajmeeee...kako sam si bahataaaa....mislim da ni Prezzemolo osobno neće imati toliko sebe na sebi kao ja!
(uz to sam dobila i privjesak Miše Kovača ali to je već druga, naguzna priča)

3a) pizdarije za njegu tijela i ostalog

Made in Italia. Tako da prije upotrebe ih mogu koristiti kao štivo. Osim jedne, koja je njemačke proizvodnje, nakon koje ću navodno sva biti kao dječja guza. Nisam sigurna šta se s tim misli....meni je asocijacija na dječju guzu; posranost.
p.s. jedno od toga je ljubičasta spužva s likom mačke za djecu do 3 godine. Dooobro....

4) Udžbenik/knjiga/zadaci...sve u jednom - iz talijanskog za moju razinu znanja.

Dobila sam jučer, do sada riješila 35 strana. Teško da sam ikad dobila prikladniji poklon u prikladnije vrijeme. Da, za tri dana je ispit. Ispitom nisam oduševljena ali poklonom - totalno

4a) Šalica (a znate me manijakalnu) sa mojim likom...

...u koji Noisensin lik ulijeva vino. Dok ležim. No, da....bio je dobar razlog za to. Ispod je natpis koji govori da je vino i prijatelji postaju sve bolji kako goine prolaze. Istina je to. Nego....poklanjačica ovog nije fer - nadpišala je za tri konjske dužine šalicu koju sam ja njoj dala. Pas strinu...

Ha? Tko dobiva bolje poklone nego ja?
Nitko, eto tko!

A najveći su mi poklon ti savršeni ljudovi koji su oko mene. Volim vas sve, masovno i pojedinačno.

Želiš znati više?
ajmo...

subota, 02.06.2012.

38

Na današnji dan 1740. godine rođen je francuski književnik, razvratnik i psihopat Donatien Alphonse Francois de Sade, poznatiji kao Markiz de Sade.

Točno 234 godine poslje njega rodila sam se ja.

Na današnji dan 1946 referendum o monarhiji je rodio Italiju.

Točno 28 godina kasnije, eto i mene.

....i, šta bi bilo zanimljivije? Da pišem o sličnostima i razlikama između gorespomenutog gospodina i mene ili da se retroviziram i vidim šta mislim o prošloj godini?
Sigurna sam da bi ono prvo bilo zanimljivije, ali znamo me, sebična i egocentrična kuja (ne, nisam počela sa sličnostima) kakva jesam, naravno da ću pisati o sebi.
Mogla bih pisati i o tome kako je danas i Italiji rođendan, nije li to divno?

Danas sam navršila...ok, navršit ću za nekih 12 sati (vrijeme je da počnem cjepidlačit oko godina ako već ne i lagati o njima) 38 godina. I znate šta? Puno je to. Probajte brojati do 38. Umoriš se. A preživjeti ih? Ihaaaa....
Serem.
Meni je to smiješno. Ja - 38. Ja. 38. Za dvije godine četrdeset. Ja. (buaaaahhaaahahahahaha)
U glavi imam manje nego prošle godine, tada sam imala nekih 16, sad sam na 14, čini mi se.
Jučer mi je Sanja (SPK) koja je starija i iskusnija i pametnija rekla: ...ali pamet ne dolazi sa godinama.
Sad mi je lakše. Umrijet ću kao glupa balavica.
Kako se osjećam sa 38? Pa, definitivno ne kao da imam 38 godina.
Iako, mislim da je došlo vrijeme za bluzice i šoseke i nailonke i neke cipele sa peticom na kojima je napred rupa (ne ono kao kad razvališ cipelu nego ona koja ima ugrađenu rupu naprijed pa ti palac viri van) i kecer (ceker? nikad ne znam) i trajna i kave sa susjedama i sjedenje sa ostalim babama na klupi ispred zgrade i meksičke i turske i hrvatske sapunice.
Odustajem od Garde (i Gardalanda, certo) istog trena jer mi ne priliči godinama i idem na more, ovo naše, i to naaaaa....Rab? On mi se nekako uvijek činio najviše babski. I nikako ne idem u šoping sad kad se S. probudi, ne. Šta će mi bicikl. Pogotovo sa trešnjicama. Još malo pa će mi hodalica trebati, budimo realni.

Ovim putem bih se zahvalila prošloj godini (prvi prvi da je početak godine? ma daaai....glupost. Po mom kalendaru...) što je bila možda i najbolja godina do sad. Zahvalila bih se i S. koja ju je učinila takvom, većim djelom je sve dobro došlo od nje.
Puse zahvalnice i N. i Kozi bez kojih bi godina možda i imala smisla ali ja svakako ne bih.

Godina je bila prejebena.

Konačno sam, nakon svih ovih godina, krenula na talijanski. Završila dva stupnja i sad se natežem sa trećim kao pijan s gaćama. Ispit je za 10 dana, lijepo molim da držite fige jer bez njih...možda i ostanem na trećem stupnju. Tamo upoznah neke kvalitetne ljude i natjerao me taj talijanski da se pokrenem - a kako sam se tek pokrenula???
Osim ljetovanja na Gardi, koje je bilo najbolje do sada a znam da će ovo biti još bolje, putovala sam u Beč sa Sputnikovcima, u Veneciju sa Kozom (ok, to nema veze sa školom) i u Toskanu, opet sa Sputnikovcima. Vrišt.
Beč je bio ok ali...nije u Italiji. Venecija me oduševila ali Toskana...me oborila s nogu. Upoznajem Italiju da bih je više voljela.
Mislim, kao da je to potrebno.

I još mi je jedna tisućljetna želja ispunjena: tetovirala sam se. Jedan divni mali Prezzemolo živi na mom lijevom listu. Obožavam ga. Nikad nitko nije imao ni upola tako savršenu tetovažu kao ja. Sva sam si innamorata u njega.

Ova godina je bila jebena i bit ću prezadovoljna da ova koja dolazi bude bar upola takva.
Upola?
Da, jer bilo je i težih katastofa ove godine.
Tragedija.
Cvrle je poginuo, Zeruljica je umrla, Gandi...
...da, izgubila sam u toj divnoj prošloj godini dosta. Ponekad mi se čini da sam izgubila sve.
Otišli su i neće se vratiti.
Teško je udahnuti... (prendi aria, Sanjuška, prendi aria)

Za znatiželjne:
svima koje sam na ovaj ili onaj način gore spomenula - ili namjerno nisam

srijeda, 16.05.2012.

Neugodna pitanja

Ako si iole socijalizirana osoba, svako toliko ti doleti u facu neko neugodno pitanje. Vjerojatno je baš to razlog zašto je sve više asocijalaca. Nekada davno, dok su ljudi još glumatali da su pristojni, samo su osobe koje su ti bliske (prednjačila je rodbina) postavljale takva pitanja. Sad? Pa, recimo da je malo drugačije.
Malo ne nespretno davati primjere neugodnih pitanja. Vrlo su personalizirana i najneugodnije pitanje koje možeš postaviti jednoj osobi drugu ne dira ni čmr. Tako, primjerice, neka pitanja na koja će moje najbolje prijateljice iskočiti iz kože mene ostavljaju totalno mirnom. I obrnuto. I treće obrnuto ako se gleda iz perspektive treće prijateljice. Recimo.
Ajmo sa nekoliko primjera, zlu ne trebalo.

Šta je sa faksom?
Jednoj od mojih prijateljica je ovo pitanje čista noćna mora. Kladim se da bi žena radije pristala biti jamac nego dogovorila na to pitanje. Uopće je nebitno što je u pitanju još samo par ispita, od prvog dana upisa na faks pa do danas - želiš li je izluditi, samo pitaj. Volim tu malu pa sam joj u ovih 16 godina (odokativno) koliko studira samo par puta postavila to pitanje. Ne ulazim u razloge zašto joj je to pitanje tako neugodno - znam ih.

Nisam ti vidjela mamu sigurno već dvije godine,kako je?
Pa ono, suseda, ajmo mi opaliti neku kavu i prizivanje duhova jer je ja nisam vidjela već skoro pet godina, od kad je umrla...
Samo, nezgodno je tako odgovoriti. Kako god da formuliraš odgovor, osoba koja je postavila to pitanje umire od nelagode. Navučeš li tragičnu facu i kratko kažeš; "mama je umrla" postavit će ti još 20tak pitanja iz čistog srama što su se uopće upuštali u taj razgovor i sva su prožeta čuđenjem. Je, iznenađujuće je da osoba koja je bolovala od srca zadnjih 40 godina života i zadnjih 6 mjeseci provela u bolnici - da umre! Zbilja ne znaš što očekivati od ljudi... Pokušaš li na neki, kao u onom skroz gornjem primjeru odgovoriti, ispadaš bezosjećajni manijak koji se šali na račun svoje mrtve majke. Ne, ne, ne...krivo ste shvatili, ja se to samo malo sprdam sa vama!

Muž, djeca?
Još jedno pitanje koje mene ne dira. Muža sam odradila dok sam još bila dovoljno balava da mi se čini da je to dobra ideja i riješila sam ga se kad sam shvatila da mi to ne treba. Djeca za mene nikad nisu dolazila u obzir. Sebična sam, razmažena i vrlo zadovoljna svojim životom, zašto to upropastiti da bi postala doživotna sluškinja stvorenjcu koje bi mi značilo više nego sve drugo.
Ali, ona prijateljica koju ne diraju pitanja za faks, nije preoduševljena tim pitanjem. Ne, nije ona guska koja smatra da je žena ŽENA tek kada postane nečija i da je smisao života rasplod. Nije ni koza koja misli da je red da se uda i ima dijete, ne. Ona samo nije sigurna da li želi ili ne želi. Samo, kako nekome objasniti: gle, tetka/strina/suseda/ostalo, ne znam da li želim imati muža i dijete, a i ako želim sad mi baš nije trenutak jer ....
Jer onda dolazi lavina neugodnih pitanja: kako nije sad vrijeme pa biološki sat ti je već zahrđao, kako misliš imaš puno posla, pa zar je bitnija tvoja karijera nego rođenje nekoga tko će se pobrinuti za tebe kad ćeš biti stara i nemoćna (da, jebeno dobar razlog za imati dijete i ni slučajno nemojte na to odgovoriti: pa, ono, tetka, upravo će mi to što toliko radim osigurati da se netko pobrine za mene kad ću biti stara i nemoćna, sestre u staračkom domu, gdje je i tebi mjesto a ne da sjebavaš život kćerki i zauzimaš sobu unuku)....

Gdje sad radiš?
I eto, malo po malo došli smo do pitanja koje dira i mene. Ne, dragi zainteresirani, ja ne radim. I nemojte namontiravati te pretužne face jer nisam ni na burzi. Znaaaaam, znam da bi trebala raditi i znam da bi trebala izmisliti neki jebeno dobar razlog zašto ne radim jer istina ne prolazi baš najbolje.
Istina bi bila:
Imam savršenu ženu koja me uzdržava, proživljavam najbolji period svog života, bavim se stvarima koje me raduju, brinem se za sve te životinje koje imamo, čitam, igram se, družim se, učim talijanski i PUTUJEM!
Lijena? Da.
Ali nije do toga. Do vremena je. Kada čovjek radi nema vremena za sve te "vanškolske aktivnosti" .
Kako to reći godinu dana mlađoj susjedi (išle smo u istu osnovnu školu a neki dan smo i prošetale do placa zajedno) koja mi priča kako se nije naspavala zadnjih 10 godina, koja ustaje u šest da bi skuhala prije posla i prije nego starija kćerka krene u školu, kojoj je jedino druženje kada odu na neku svadbu ili krstitke a to je u stvari tlaka jer spavanje mora nadoknađivati idućih dva tjedna jer inače liježe oko 10 osim ako treba peglati, onda pegla do 11 pa tek onda na spavanje....
Usput, koje je najneugodnije pitanje koje bi njoj mogla postaviti? Koja je tvoja najveća životna greška?
I eto, dovoljno sam egocentrična i zaljubljena u vlastiti život da mi ovo pitanje nije neugodno jer bih se sramila svojih izbora nego zato što ZNAM da će me osoba koja me pita osuđivati u sebi (nema muda reći na glas jer da ima muda ne bi me osuđivala) jer ja živim onako kako bi oni voljeli da mogu. Samo, oni vole svoje živote i svoje klince (muževe/žene uglavnom više ne) i ne bi mijenjali svoj jad za svu sreću ovoga svijeta a da zaborave na....da, prepoznali ste Šumu Striborovu....

Univerzalno neugodna pitanja
Znate na koja mislim. Dobro znate. To su sva ona pitanja na koja odgovaraš sa usiljenim smiješkom.
Kao:
svekrva ti je u posjetu, tri dana prije toga si manijakalno čistila stan...
" došla sam u krivo vrijeme? vidim da nisi stigla pospremiti... nema veze budem ti pomogla..."
poznanica sa bivšeg posla
" jesi se ti to dobila koju kilu?"
susjeda, vrata do
" sinoć sam čula čudne zvukove iz vašeg stana...stenjanje i usklike....skoro sam pozvala policiju ali si mislim, bolje da se ne mješam...vas muž tuče?"
muškarac/žena kojeg/u na kojeg se pališ
"sviđam ti se?"
Ovo zadnje je pogotovo nezgodno ako ne znaš kako odgovoriti na njega.

Ipak, mislim da ti nitko (osim stvarno dobrih prijatelja) ne može postaviti tako neugodno pitanje kakvo si možeš postaviti sama.

Za pretjerano znatiželjne:
ajmo, neugodna pitanja na sunce...

ponedjeljak, 14.05.2012.

Le bugie

Nova riječ za danas: la bugia. Laž.

Primila sam se tastature nakon sto godina
jer sam sva u čudima
i ne vjerujem
ni lažima koje slušam
ni da slušam to što slušam.
Iz tog razloga odlučila sam dati par savjeta nestručnim osobama koje su se primile tog nezahvalnog posla.

1. kad lažeš pokušaj ostati u okvirima realnog (ne ubacivati pretjerano scene iz omiljenih filmova)

2. prilikom laganja dobro bi bilo ocijeniti inteligenciju osobe kojoj lažeš pa prilagoditi svoju laž toj određenoj osobi. Netko je dovoljno ..jednostavan...da povjeruje gotovo svemu no netko će se gadno uvrijediti ako mu serviraš laž koju ni pas s maslom ne bi progutao. Kako bi cilj svake laži trebao biti njeno neotkrivanje - ovo je vrlo bitna stavka.

3. laž koju govoriš mora izdržati pritisak. Dakle, kad nešto slažeš, treba biti spreman i sposoban odgovoriti na nekoliko osnovnih pitanja koja se mogu postaviti nakon izgovaranja laži.
Primjeri:
- kakvo je bilo vrijeme?
- šta su oni radili za to vrijeme?
- kako si se vratio/la kući?
...
3. laž treba imati vjerodostojnost. Malo će mi ljudi povjerovati da sam sinoć skakala padobranom iz aviona. Ili da sam držala pauka na dlanu. Ili da sam trudna sa blizancima i odlučila ih (sve) zadržati.

4. svaka dobra laž treba imati dovoljno ali nikako ne previše detalja.
Treba ih imati jer joj oni daju trodimenzionalnost ali ako ih staviš previše - ili si baba od 89 godina koja se prisjeća prvog izlaska sa pokojnim mužem ili očito lažeš (pitanje je sad, da li i spomenuta baba laže).
"Ne želim pričati o tome" nije dobra rečenica kada si već u laži. Jer - da ne želiš pričati o tome onda laži opće ne bi bilo. Kod svake iole inteligentne osobe alarm se pali na tu rečenicu, ona uvijek nešto skriva. Kao i rečenica: "zašto te to zanima" - koja samo kupuje vrijeme dok histerično smišljaš laž da pokriješ prvu laž.

5. Jedna od najbitnijih stvari: ne zaboravljaj već izrečenu laž. Najlakši način da se laž otkrije je baš taj, zaboravnost. Ako imaš samo jedan bajt memorije - zapiši.

6. Ukoliko želiš napraviti karijeru od laganja - i tu imam savjet. Čitaj, čitaj, čitaj, čitaj, čitaj.
Neka to štivo ne bude isključivo naučna fantastika i bajke. I ne gledaj previše filmove. Posebno ne holivudska akcijska sranja. Iako....ponekad ne treba pogledati ni neki klasik tipa "Kuma" jer je samo pitanje vremena kad ćeš nekom sa drhtajem u glasu ispričati kako si se jutros probudio/la sa konjskom glavom u krevetu.
A tu ne mislim da se seksaš sa nekim tko liči na konja.

7. Ne laži majstorima laganja.

8. Ne laži onima koje su majstori lagali.

Za one koji žele znati više:
samo prvi stihovi idu uz moju situaciju...ali "laži me" ili "laže selo, lažu ljudi" još manje pašu

utorak, 13.03.2012.

Zbogom Patuljice

Iako mala, majušna, minijaturna, tek četvrtinica psa imala si srce veliko kao planina. U njega smo stali svi mi koji smo ti prolazili kroz život. Bila si pristojna, dobro odgojena ali imala si svoje ja i svojom sićušnom njuškicom si uobraženo parala oblake.
Pametnica...znala si poimence svaku igračku, znala si kako sa Monči, znala si kako doći do onoga što želiš, znala si se zavući pod kožu. Znala si na sat. Pogotovo ako je oko 5 ili oko 10 (kada bi se Tvoja Obožavana vraćala sa posla) ili ako je, srećom, oko 7 - jer tad je nekome vrijeme za lijek a tebi, oh, da, za štapić!
Ispod te tvoje lavlje grive skrivao se predivan psić, pravi štenac sa najljepšim ušima na svijetu. Sa veseljem su se čekali prvi sunčani dani da zabljesneš.
Sjećam se kad sam te upoznala...prije tebe nisam vjerovala u male pse. Ok, psi su, ali su mali i ne mogu biti pravi psi.
I odjednom se pojaviš ti i pokažeš mi koliki sam rob predrasuda. Koliko si veći pas bila od (koliko veće) Maše!!
A smiješna?
Neću zaboraviti kada si se popela na tek oprani jastuk, koji se tresao ispod tebe i tvoj zbunjeni, ali strpljivi!, izraz lica dok si čekala da se prestane tresti ( i on i ti ). Sjećam se, i nikad neću zaboraviti, da si me dobro naučila da Pravi Pas pusu prima a ne daje. Zauvijek u memoriji ostaje i svaki krug koji si napravila kada sam udarila lopticom o pod umjesto da ti je bacim.
Na prstu još osjećam meku dlaku između tvojih predivnih, velikih, okruglih očiju.
Nadam se da će taj osjećaj uvijek ostati tu.
Ne bih mogla podnijeti da to zaboravim.

Volim te, Zero Zero...

Znam nimalo prigodna pjesma, potpuno krivog naslova ali....ti znaš zašto.
Problemi Zero...

ponedjeljak, 23.01.2012.

Eutanazija

Eto ti ga na.
Dok svaka baba i svaki klinac imaju nešto za reći o referendumu i Hr i Eu ja pišem o eutanaziji. To ti je egoizam u najgorem, najesencijalnijem obliku. Bitnija sam si od Hr i Eu - zajedno. I to ne samo ja, nego i moje mišljenje.
Dobro to je tako svima ovih dana. Ti mater, ne možeš se spojiti na net a da ti netko ne objasni, duboko uvjeren u svoju mudrost i spoznaju da jedino ON/A znaju sve i razumiju...ma...gle mene, i ja zabrazdila.

Ne, ovo nije blog koji će pisati o prednostima i manama eutanazije. To je još jedno od onih pitanja (kao; da li štrukle trebaju biti slane ili slatke) o kojima svi imaju svoje mišljenje, argumentirano ili ne. Neću čak ni ići u bahatost i reći da možda ja ipak malo više znam o tome jer sam do sada eutanazirala dvije životinje a nisam imala priliku eutanazirati majku pa sam tako ispala humana prema životinjama koje se muče ali sam ženu koja me rodila gledala 6 mjeseci kako se muči i čeka da umre. Jebo to, to je već prožvakana tema.

Ja ću malo o odluci.
Eutanazija je (ili bi trebala) biti čin milosrđa. Trebalo bi pomoći onome kome nema spasa. Prikratiti muke.
Jasno svima? Meni definitivno je.
Vlastiti primjer: pas mi je umirao od raka kože, imao je i tumor kod guze, okoštavala mu se kičma i nije mu bilo pomoći. Mačak je imao rak pluća koji je metastazirao na sve strane i bilo mu je teško disati, gubio je snagu, nije jeo...
I jedan i drugi su moglu poživiti još nekoliko dana, mačak možda nešto kraće, ali mogli su.
Imala sam izbor: imati ih pored sebe još tih par dana i čekati da umru (mučeći se) ili im se zahvaliti na svemu divnom što sam dobila od njih i ...prikratiti im muke.
Nije lak izbor, ubiti nekoga koja voliš.
Ili nešto.

Ajd, sad, na trenutak da ne ubijamo nekoga nego; nešto.

Zašto je, za koji klinac, tako teško pustiti ono što umire? Valjalo to ili ne valjalo, krepavalo nam pred očima; ne diraj dok ide. Bori se za to koliko god možeš, daj sve od sebe i ne puštaj dok ima iole nade. Ma, ne puštaj ni kad nade nema, možda i dogodi se čudo...
Igamo li se mi to Boga i vraćamo život u ono u čemu života više nema?
Ili čak u ono u čemu života nikad nije ni bilo?
Zašto se tako teško odreći čak i maštarije?

Nisam baš hrabra osoba. Odgulila sam te dvije eutanazije, da: jednu uz pomoć apaurina, drugu nisam sama organizirala. Ali prošle godine ipak nisam sjela na Magic Muontain. Nikad u životu nisam dotaknula pauka. Ima još tih mojih "nisam".
Ali sam imala dovoljno hrabrosti da napravim Prezzemola i dovoljno gluposti da mislim da mi on može dati hrabrost za sve iduće eutanazije u životu.
Ono što eutanaziram danas....
...je prilično bitno, meni. Samo meni.
Zadnjih godinu dana (odokativno) to je bilo ono što me pokretalo, što me uspavljivalo uveče i budilo jutrima. Svake sekunde svake minute svakog sata svakog dana bila sam svjesna da postoji. Dopustila sam da preuzme kontrolu nad mojim osjećajima, ravnala sam se po tome, određivalo mi je misao i smisao.
U zadnje vrijeme više nema dobrog osjećaja u tome. Vidim jasnije, čak ni samozavaravanje više ne pali.
Treba stisnuti zube, zadržati dah (jer on zna zaboliti) i reći: eutanazija.
Eutanazija.
Dosta je bilo.

Za one koji žele znati više:
držim si fige da tako i bude...

utorak, 10.01.2012.

Dužina je važna

Dužina je geometrijski pojam koji označava skup točaka koje se nalaze na pravcu omeđene početnom i konačnom točkom. Dužina nema nikakvih mjernih jedinica, niti dodatnih značenja.

Duljina je fizikalna varijabla. Duljinu izražavamo odgovarajućom mjernom jedinicom. Najčešće se radi o prostornoj varijabli (osnovna jedinica metar) ili vremenskoj (osnovna jedinica sekunda)

Veličina nema definiciju. Ona je u očima promatrača.

Od ova tri objašnjenja razumijem samo zadnje. Normalno, sama sam ga napisala. Ove definicije gore...pa, moj mozak razumije sve riječi koje se nalaze u tim rečenicama ali tako su fino, logično i smisleno posložene da on to jednostavno ne može procesuirati.
Koji klinac? Koja je onda razlika između duljine i dužine?
Za veličinu znam. Zadnje odokativno promjeravanje veličine u strogo ženskom (ali opet, kako mješovitom) društvu je za mjernu jedinicu uzelo - šaku. E sad, i tu može biti zajeb, jer nisu sve šake jednake ali nisu ni toliko različite veličine šaka da bi znatno umanjilo preciznost naših proračuna.
Ono što smo mi gledale bilo je veličine dvije i pol šake. Muške šake. Tankih prstiju i ne preširokog dlana ali ipak.

Reakcije:

1) wow....nije loše, nije loše!
2) ok, nisi lagala
3) ...aha....
4) jesam vam rekla??

Kao što rekoh, veličina je u očima promatrača jer osoba broj 3 kao da nije gledala istu stvar kao osoba broj 1.

Svima je jasno šta smo gledale, ne?
A kako se zove blog?
DUŽINA je važna.
Ne veličina. Tako da, manite me se sa podpitanjima od kad sam ja to (opet) zainteresirana za veličinu. Ja sam gore, uostalom, osoba broj 2.

Svaka žena ipak misli da je jedno od navedenog gore jako važno. Duljina, dužina, veličina, širina, debljina...svejedno. Sve mi imamo uvijet koji mora biti ispunjen.
I ja.
Samo ja sam malo zahtjevnija od prosječne žene koja želi; velikoga, debeloga, dugačkoga.... a i moje je zahtjeve daleko lakše ispuniti.

Jedino što je bitno je dužina.

Kose.


Za one koji žele znati više:
a šta drugo?

<	siječanj, 2013
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (9)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (5)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (7)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (8)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (3)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv